Brašno, voda, sol, jaje, svježi sir i vrhnje, malo ulja. Samo to i iskusne ruke. To su štrukli. Topli i mirisni duguljasti jastučići od mekanog tijesta sa slasnim punjenjem od sira, vrhnja i jaja. Jedno od najpoznatijih autohtonih jela hrvatske kuhinje, zaštićeno nematerijalno kulturno dobro, u svojoj je osnovi jednostavno seljačko jelo.
Iako se uz njih najčešće veže pridjevi „zagorski“, po najpoznatijoj verziji, sa zaštićenim zemljopisnim podrijetlom, štrukli su jelo koje je karakteristično za područje cijele sjeverozapadne Hrvatske, od Turopolja do Međimurja, od Zagorja do Podravine.
Rijetko se koje domaće jelo tako proširilo i uživa toliku popularnost kao štrukli, a u Međimurju im nježnost iskazuju čak i pjesmom: "Mamica su štrukle pekli, meni nisu nikaj rekli. Štrukli su se prigoreli, mamica su plakat šteli...".
No mi vam predstavljamo sasvim posebne štrukli, štrukli s turopoljskim crnim tartufom. A tartufi trebaju šume, jer žive u simbiozi sa šumskim drvećem te im je posebno drag turopoljski hrast.
Na području Turopolja, otkriveno je čitavo bogatstvo – čak 16 vrsta tartufa, za koje se dotad nije znalo nigdje u svijetu, a danas su izloženi u Muzeju gljiva na središnjem zagrebačkom trgu. Tartufi u Turopolju su dostupni tijekom cijele godine i evo, pronašli su put i do naših autohtonih jela kontinentalne Hrvatske, štrukli s tarufima.