Svoju duhovnu profinjenost iskazivale su i iskazuju Slavonke izrađujući izuzetno lijepe i karakteristične nošnje. Da te nošnje ne bi ostale skrivene u ladičarima, da se vedri slavonski čovjek raduje i iskaže svoju snagu i iskonski pečat – to je bio glavni, ako ne i jedini motiv okrune ljepote slavonske ravnice smotrom na kojoj će zabliještati bjelinom ruho narodno, zaciktati tambure i gajde zagudjeti, a Slavonci zapjevati široko, otegnuto, «k'o ova zemlja što ih rodi». Vinkovačke jeseni su ubrzo prešle uske zavičajne granice i započele međusobno povezivati sve one ljude koji vole i cijene tradicijsku kulturu, jezik i običaje , a to će uključivati svestranu razmjenu kulturnih, gospodarskih i ostalih dobara diljem naše zemlje i proširenje ove jedinstvene smotre novim manifestacijama: znanstvenim, turističkim, sportskim, zabavnim…