Vincere aut mori. Natpis je to koji stoji na spomeniku u Stojdragi koji govori o uskoj povezanosti uskoka sa Žumberkom. Prevedeno s latinskog, uzrečica “pobijedi ili umri” jasno je ocrtavala borbenost ove vojne skupine. Stajala je ona i na jataganu koji je svaki uskok dobivao nakon što je potpisao ugovor s Habsburgovcima koji su ih na Žumberak doveli kako bi se formirao obrambeni pojas prema Osmanskom Carstvu. Prvi uskoci doseljeni su 1530. godine na područje Pećna i Grabra na jugoistoku Žumberka.
- Vođe brojne grupacije stočara, ali i iskusnih i hrabrih ratnika u utvrdi Mutnici pokraj Bihaća potpisuju ugovor s novim vladarima Hrvatske i Kranjske – dinastijom Habsburgovaca, koji su godinu dana prije izabrani u Cetingradu. Mnogobrojne stočarsko-vojničke obitelji naselit će oko zakupnog imanja Sichelberga (Srpastog brda), današnjeg Žumberka. Potpisani ugovori bili su za jednu i drugu stranu povoljni. Habsburgovci su dobili mnoštvo vrlo hrabrih vojnika za svoja svakodnevna ratovanja s nadirućom osmanskom silom, a uskoci su dobili zemljišna prostranstva za ispašu svoje stoke, nisu morali plaćati feudalni i crkveni danak, a ratovanju su bili vični – govori žumberački biskupski vikar vlč. Mile Vranešić i ujedno župnik u grkokatoličkoj župi sv. Jurja u Stojdragi, koji povijest uskoka zna do u detalj. Žumberački su uskoci, dodaje, kao profesionalni vojnici bili na brojnim ratištima u obrani domovine, ali i u carskoj službi, od zaustavljanja bunta u Seljačkoj buni, preko Tridesetogodišnjeg rata, Jelačićevih krajišnika do Galicije i Soče...
- Najznačajnija je ipak povijesna uloga žumberačkih uskoka u obrani Siska 22. lipnja 1593. U toj bitki, koja je odlučivala o daljnjoj sudbini Hrvatske i ovog dijela Europe, najvažniju ulogu odigrali su uskoci koji su zauzeli most te preokrenuli tim činom ne samo ishod bitke nego i smjer daljnje hrvatske povijesti. Koliko je težak zadatak stavljen pred uskoke u toj presudnoj bitki, govori podatak da je od petsto uskoka čak njih četrdeset stradalo u izvršenju zadatka. Uskoci su kao vješti ratnici iz bitaka obično izlazili s minimalnim ljudskim žrtvama na svojoj strani – govori vlč. Vranešić. Uskoci su, dakle, doseljavani iz Bosne i Hercegovine, Cetinske krajine i Senja, i to u nekoliko navrata, a s obzirom na to da je većina slavila bizantsko-slavenski obred, kasnije su prozvani grkokatolicima.
Priča o žumberačkim uskocima stoga je gotovo istovjetna s onom o grkokatolicima, a njihove crkve značajan su dio tamošnje baštine, no o njima ćemo na idućim stranicama. Povijest bilježi kako je baš doseljenjem uskoka na ovu planinu zadan posljednji udarac Osmanlijama, čija su daljnja prodiranja prema zapadu zaustavljena ponajviše zahvaljujući snažnoj obrani uskoka. Ukidanjem Krajine počinje i iseljavanje uskoka pa je danas Žumberak jedan od najrjeđe naseljenih prostora u Hrvatskoj. Ipak, ostaci uskočke kulture vidljivi su na svakom koraku, dovoljno je samo kročiti na neki od mnogobrojnih putova ove gore. Ukidanjem vojne krajine počinje i njihovo iseljavanje, no ostaci uskočke kulture vidljivi su i danas na putovima Žumberka. Ratovali su kuburama i jataganima na kojima je stajao natpis “pobijedi ili umri”.