S približavanjem najluđih dana u godini i razdoblja karnevala, pogledi se, kad je o putovanjima riječ, vole usmjeriti prema tradicionalnim „maškaranim“ destinacijama. Netko će skoknuti do Rijeke, netko uplatiti vikend u Veneciji, a netko, ako ništa drugo, pogledati kakav video s uzavrele povorke u Riju.
No, ako je poanta karnevala u tome da budemo drugačiji, iskusimo novo i doživimo nezaboravno, ne bi li i potencijalne karnevalske itinerare valjalo dopuniti nekim novim iskustvom? Valjda bi, kad pitamo. Srećom, u slavonskoj Posavini se nikad ne pita, ako odgovor nije spreman. U ovom slučaju, čine ga dvije riječi – pokladno jahanje.
Iako za ovaj običaj izvan Slavonije i Baranje ne zna previše ljudi, riječ je o tradiciji dugoj gotovo tri stotine godina. Tadašnji slavonski graničari povodom poklada obilazili bi svoje drugove koji su u čardacima uz Savu držali stražu na granici Austrijskog i Turskog Carstva. Putem od sela do Save veseli Šokci su, naravno, pjevali, podvikivali i nazdravljali domaćom šljivovicom.
Fast forward u 21. stoljeće i u selima duž Brodsko-posavske županije tijekom siječnja i veljače naići ćete na – veselu pjesmu, vrhunsku „šljivu“, obilnu „mezu“ i plemenite konje lipicance. U jedinstvenu priču i nezaboravni doživljaj povezuju ih slavonski Šokci i Šokice, potomci graničara starih i čuvari jedne izvorne, do danas neizmijenjene tradicije (čak je i „šengenska“ granica ponovno tu).
Šalu na stranu, bez pretjerivanja možemo reći da u putovanjima Hrvatskom nema mnogo autentičnijih prizora od onog kad u pô bijela dana, dok obični smrtnici broje sate i minute do kraja radnog vremena, u nekom od slavonskih posavskih sela iz sokaka ili avlije na razigranim lipicancima odjednom izjaše stotinjak konjanika u tradicionalnim reklama ili ćuraklima, s naherenim šubarama i pjesmom na usnama.
Te spontane, iskonske scene prizori su za National Geographic i doživljaji koje putnik pamti čitav život. Nemojte stoga previše razmišljati. Za manje novca (inflaciji i konverziji unatoč!) u slavonskoj Posavini možete biti drugačiji, otputovati kroz vrijeme i otkriti izvorne običaje i gostoljubivost na kakve se danas više ne nailazi baš tako lako.
Posjet pokladnom jahanju spojite s obilaskom neke od top-lokacija brodskog-posavskog turizma. Tako se npr. pokladno jahanje u Bebrini 29. siječnja moglo kombinirati s uzbuđenjima u nedavno otvorenoj Adrenalinskoj šumi. Istog dana povorka je održana i u selu Kupina na istoku županije. Ovaj dio Posavine topot konja razbudio je i 12. veljače u prekrasnim Sikirevcima. Dan ranije bili smo u Oriovcu, odakle nema puno do odličnih podrumâ i restorana stupničkog vinogorja.
Na same poklade 21. veljače jahanje u Donjoj Bebrini (bebrinački trolist čine Bebrina te Donja i Gornja Bebrina) – moglo se upariti s posjetom romantičnim Oprisavcima, Gajni i „Kući dida Tunje“. Jedno od najvećih pokladnih jahanja održano je pokladne nedjelje 19. veljače u Ruščici nedaleko od Slavonskog Broda. I ovdje se izlet mogao kombinirati kao pokladno veselje i posjet, primjerice, „Kući Brlić“, domu čuvene Ivane Brlić Mažuranić.